Opisujući narodna vjerovanja posvećena problemu fertiliteta te magijskim podsticanjem istog Rabija Hasanbegović (Narodni običaji za obezbjeđenje plodnosti u braku) vrlo dobro zapaža kako bosanski narod neplodnost u braku skoro uvijek pripisuje ženi, dok je rjedak slučaj da se uzima u obzir eventualna sterilnost muškarca. To je svakako produkt patrijarhata ali i arhaičnog poimanja o ženi kao simbolu plodnosti. Nerotkinji se oduzima ljudsko dostojanstvo i podrugljivo govori da je jalovica, nerotkinja ili neroduša. Pod takvim društvenim pritiskom žene su na sve načine pokušavale opsesivno ostvariti majčinstvo ne birajući način.
Antropološka istraživanja, poput ovog, jasno nam pokazuju kako u jednom dužem periodu naše povijesti nije postojalo nikakvo stručno medicinsko znanje a samim time niti tolerancija prema osobama, prvenstveno ženama, sa ovim problemom. Društvena osuda ne prestaje ponižavanjem isključivo žene već i cijele familije, naime, narod je vjerovao kako je neplodnost božija kazna ili posljedica nečije kletve. Zbog toga žena koja ne može ostati u drugom stanju dijeli sadaku tokom devet mjeseci u nadi da će joj to dobro djelo biti nagrađeno majčinstvom.
U prošlosti postojalo je mnoštvo načina kojim su žene pokušavale stimulisati plodnost. Kako bi ostala u drugom stanju žena se po prestanku menstruacije nekoliko večeri parila nad kaloperom (Tanacetum balsamita), prije nego što će imati spolni odnos. Neke od njih prakticirale su metod zajedničkog kupanja sa mužem u vodi u koju su prethodno stavile devet ivera s drvljanika "da, biva, djeca s nje otpadaju kao iverje...", zatim bijelu i crvenu repu te " travu koja raste u vodi i čije lišće treperi." U pojedinim običajima bilježi se i društvena solidarnost sa nerotkinjama kojima su poklanjani plodovi voćke kalamljene u proljeće, od strane onih ljudi koji je imaju u svom voćnjaku. Prema narodnom vjerovanju, žena bi nakon konzumacije ploda, te iste godine, ostala u drugom stanju pa je bio veliki sevap takve voćke dijeliti ženama koje očajnički žele postati majke. U namjeri da zatrudne žene su običavale piti skuhano u kahvi sjeme ljubičice, itd.
U želji za postizanjem majčinstva žene su u istoj mjeri pribjegavale kako religijskoj praksi kojoj pripadaju tako i magijskim ritualima. Najbolji primjer kako su žene iz sva tri bosanska naroda u okolici Jajca podsticale plodnost bilježi se u etnološkom radu pod nazivom Običaji u vezi sa porodom u izdanju GZM iz Sarajeva:
"Nerotkinja žena traži lijeka svojoj mani. Donedavno, najčešće se obraćala svećeniku za zapise i služila se gatanjem. U Dobretićima provodi se ovo: kada žena utorkom legne u postelju s mužem, pokrije pokrivačem muža pa onda sebe. To radi devet utoraka. Kad god se muž noću probudi, treba ženu da otkrije do koljena. U Lendićima: treba uzeti one vode što "praz" (neuštrojen) konj povraća iz usta kada digne glavu prilikom pojenja vodom i u nju staviti nastrugane kopite od mazge, pa tu vodu da žena popije. U Grbavici; nerotkinja zavješta da će slaviti svetog Sisoju (19.juli), ili; sa mužem ne spava uoči nedjelje i praznika; kupa se na Jurjevo prije Sunca vodom "omeljom" (sitne kapi vode koje prskaju sa vodeničnog kola), posti mlade nedjelje."
U Nevesinju i okolici nerotkinja natašte 40 dana pije čaj od macine trave (Nepeta cataria) ili se potpasuje. Žena koja ne može lako da "zapane" (zatrudni) treba da se pari nad poprženom kahvom, ali tako da niko ne zna. Očajne žene posjećuju bogomolje i sveta mjesta pa se tako ženi savjetuje da rano ujutro otključa vrata džamije ili crkve. Zabilježeni su česti odlasci nerotkinja u tekiju u Blagaju i ritual provlačenja kroz tespih, koji se nalazi na turbetu. Žene isto tako vođene neutaživom željom za majčinstvom odlaze i na groblja stećaka, stružući sa njih prah i kasnije ga pijući razmućenog u vodi.
Homeopatski postupci imaju velikog uticaja u ritualnim vjerovanjima našeg naroda u cilju postizanja plodnosti te se sve ono što ima bilo kakve veze sa plodnošću uzima kao magijski lijek. Dobro je da nerotkinja malo prilegne na porodiljinu postelju, jer tako može lakše ostati trudna, preporučuje joj se da jede čorbu u kojoj su kuhana jaja neke plodne muške životinje, poput ovna ili pijetla, ili da joj se u varivo stavi malo osušene maternice od zečice.
Ženi koja je nedavno rodila narod pripisuje moć plodnosti pa se jabuka koju je ona zagrizla čuva i daje nerotkinji da je pojede. Kako smo već vidjeli u narodnoj pjesmi neplodna se žena upoređuje sa nerodnom voćkom pa ona traži rodno stablo, savije mu granu i tri puta se provuče ispod nje govoreći: "kako ti nisi jalova da i ja ne budem jalova", itd.
