Devet katanaca

Svi ti načini trebali su potaknuti plodnost žene i omogućiti joj majčinstvo. Osim toga, žena je htjela biti sigurna da njen trud nije uzaludan te su postajali su i neki sigurni pokazatelji koji su upućivali na oplodnju, naime, kada ženi češće preko reda dođe njeno "vrijeme" (menstruacija), smatralo se da će vrlo brzo "zaći u breme" - postati trudna. No, ukoliko je rezultat izostajao, unatoč svemu poduzetom, redovite se sumnjalo i na umiješanost crne magije.

Prema narodnom ubjeđenju, najveći procenat crne magije radi se u posebnim prilikama, obično pri koncentraciji većeg broja ljudi i naglašenim emocijama, bilo da je riječ o tuzi ili euforiji, odnosno tokom dženaza i vjenčanja. Dušmanskih sihira najviše su se plašile one majke kojima je dijete umrlo. Mislilo se da ako tokom spuštanja umrlog djeteta u mezar neka ga zla osoba povuče za noge da će to izazvati sterilitet kod majke. Ako bi žena vjerovala da ne može ostati u drugom stanju zbog takvog magijskog postupka, ona bi radila sljedeće: raskopala bi mezar, uzela kamen koji je stavljen pod mejita da bi ležao ravno, te pokupila malo zemlje sa dna mezara. Zemlju bi odnijela kući i stavila u vodu kojom bi se kupala.


Poseban se oprez iskazivao na dan vjenčanja kada bi neka zlonamjerna osoba, obično ostavljena djevojka ili mladić, mogli postavili na dvije strane puta, kojim će proći mladenci, ključ i otključani katanac. Čim bi mladenci prošli između toga, ključ se stavljao u katanac i on bi se zaključavao prateći taj postupak aludiranjem na zaključavanje katanca - maternice. Naposljetku, zaključani katanac se bacao u rijeku ili zakopavao u grob, mjesta koja asociraju na prolaznost i ništavilo.
Ukoliko bi mladenci bili žrtve te magije onda bi se ona manifestirala tako da svaki put kada žena ostane u drugom stanju izgubi plod u drugom ili trećem mjesecu trudnoće -"dijete se otrgne iz utrobe i salije u krv". Protiv tog zla poduzimale su se razne kontra mjere poput ove zabilježene na području Velike Kladuše; žena uzme onoliko soli koliko joj treba da posoli varivo, zamota je u papir i stavi pod krevet. Nakon toga vodi ljubav sa mužem. Poslije toga sol izvadi ispod kreveta i njome posoli varivo koje moraju oboje zajedno pojesti.


U narodnoj pjesmi "Devet katanaca" opisuje se kako kako je djevojka po imenu Fata bila zaljubljena u Adembega koji se ženi sa drugom. Iz srdžbe i bola ona na mladence baca čaroliju čineći na taj način Adembega i njegovu ženu neplodnim. Kako i nakon devet godina braka bračni par nije dobio niti jedno dijete majka nagovara sina da pokuša nakitom potkupiti Fatu i nagovoriti je da poništi magiju:

- Otčin čini, što si učinila!
Njemu Fata tiho progovara:
- Nikad ti ih otčiniti neću!
Skovala sam devet katanaca,
kroz sve devet tebe propušćala
i bacila u vodu studenu!

Shvativši da nema druge Adembeg uzima Fatu za ruku i vodi je svojoj kući u namjeri da mu ona postane supruga. U drugoj narodnoj pjesmi ćerka Dizdareva napravila je čarke na Halil-aginicu i ona nije mogla da zatrudni, zbog čega ju je Halil-aga po svu noć tukao. Džeferbegovica, njena zaova, savjetuje je da zamijesi bijelu pogaču i donese vezenu košulju, pa da idu i da mole Dizdarevu ćerku da poništi ono što je napravila. Pri pominjanju vezene košulje, ona odgovara:

-Ne očini što sam učinila!
Činila sam devetoro čini,
sve sam devet u vatru bacila.

A kad su joj spomenuli bijelu pogaču, ona je odgovorila da je svih devet čarolija u vodu bacila. Tek kada su joj obećali da će je udati za brata Džaferbegovice, ona je otvorila šarene sanduke i zlatnu kutiju i nad glavom Halil-aginice rekla:

Idi sada, Halil-aginice,
dogodine i sina rodila!

U navedenim pjesmama iz bosanskog naroda uočljiv je broj devet odnosno simbol Velike Majke, što je tradicionalno prisutno i u mnogobrojnim drugim primjerima iz folklorne magije i vjerovanja.

Smatralo se da magija ne mora uvijek imati svoju negativnu primjenu već da ona može pomoći i u stimulaciji plodnosti te uticati da neka žena ostvari želju za majčinstvom. U tom cilju žene su tražile pomoć kako kod stravarki, ciganskih vračara ali i kod hodža, koji su obično tada pravili po sedam zapisa kojima se trebalo uticati na plodnost nekog bračnog para. Ponekad bi i sama djevojka nekim magijskim radnjama prizivala neplodnost, posebno u slučaju udaje za muškarca kojeg ne voli. Žena kad hoće brak bez djece na dan vjenčanja, pred matičarem, stavi ruke iza leđa na stražnjicu i tiho kaže:" vjenčati se hoću, djece neću!" pa se vjeruje da ih neće ni imati.

Neplodnost je mogla biti izazvana i samim ponašanjem pojedinca. Naime, u narodnoj medicini BiH još i danas se smatra kako jedan od eventualnih uzroka sterilnosti može dolaziti i od takozvanog "pomjerenog želuca". Riječ je o oboljenju koje u jednakoj mjeri pogađa muškarce i žene a do njega uglavnom je nekada dolazilo usljed teškog fizičkog rada dok kod današnje populacije, po tvrdnji stravarki, želudac uglavnom "šeta" zbog stresa i brige. Kod muškaraca se bolest najviše manifestira u slaboj pokretljivosti spermatozoida, što je često praćeno i jakim bolom u stomaku, koji se širi ka želucu, trbuh je stalno nadut, osoba ima crnu mrežu na očima, ima osjećaj gušenje, etc. Ženama "pomjeren želudac" djeluje na maternicu i jajnike, uzrokuje česte upale i tako onemogućava začeće.

Postoji nekoliko metoda liječenja; bolesnik se masira, pije razne čajeve a žene koje ne mogu ostati trudne uz sve to još se i "podvezuju" oko struka, odnosno ispod stomaka. Metoda vezivanja tkaninom ispod stomaka, oko bokova, ili polaganjem naopako okrenute šoljice za kahvu na pupak, a preko nje tkanine, koja se vezivala oko kukova, postizao se efekat vraćanja želuca na njegovo mjesto i izlječenja. Prema narodnom shvatanju i pravilna ishrana imala je presudan učinak za plodnost zbog uvjerenja kako za razliku od mršave i tjelesno nerazvijene žene ona koja ima naglašene obline, posebno bokove i stražnjicu, predstavlja idealan tip za rađanje -"takva žena je puna djece!"