Kult zmije

Kako bi se što vjerodostojnije i opsežnije moglo pisati o kultu plodnosti bosanskog naroda potrebno je svakako krenuti od početka a on seže još u antičko doba i govori o našim slavnim precima Ilirima i jednom od njihovih najvažniji božanstava – zmiji. Naime, ilirski kult zmije kao primarni simbol plodnosti u narodnoj religijji bosanskog naroda uočljiv je ne samo u vjerovanju u kućnu zmiju - zaštitnika familije, odnosno totema glave familije, obično je to muškarac odnosno otac, već i u njenom svetom značenju. Kult zmije, na kome se temelji geneze o praocu naših predaka Ilira, ima zbog toga širi značaj i simboliku. Zmija je u arhetipskim vjerovanjima oličenje životne snage i bez svake sumnje personifikacija duha prirode koji podstiče plodnost i stvara život. Ostaci nekada izuzetno raširenog kulta zmije među Bošnjacima demonstrira se u mnoštvu vjerovanja. Neka od njih su sačuvana i dokumentirana pa su svojevrstan podsjetnik naše antičke povijesti.



Kako bi što vjerodostojnije prezentirali sva ona vjerovanja našeg naroda o samoj zmiji, i pouzdano ih doveli u direktnu vezu sa ilirskim kultom plodnosti, potrebno je citirati ono što je zapisao Augustin Kristić u svom radu „Urežnjaci iz narodnog liječenja Bosne i Hercegovine“:

Zmijska košuljica kao lijek

Ne baš mnogo, ali sam na rukama žena (vrlo malo kod muškaraca) po Bosni našao „izbocanu“ – tetoviranu zmiju. Na upit: zašto su zmije izbocale? – nigda nisam dobio jednake ili slične odgovore. Najčešće je rečeno, da je tako eto izbocana (Redovno vele: „Tako neki adet (običaj) od starina“). Ova tri odgovora valjda su značenja tih zmija: „Nosi sreću – Brani od uroka –Neće je zmija ugristi“. I o „zmijskoj košuljici“ i o tetoviranim zmijama vrlo su mi sramežljivo govorile, tek sam u par sela čuo teške optužbe na neke žene „jer nose zmijinu košuljicu“.

Zmijska košuljica u narodu se najčešće uzima kao lijek u prahu stučena i bilo s čim umiješana, dok sam tek nekoliko slučajeva jedva otkrio, da je nose oko pasa kao sredstvo neke pomoći.

Zmijine košuljice skupljaju se u pramaljeće (proljeće), kada se one presvlače! One se nađu u trnju, u plotovima, itd. jer tada se zmije provlače kroz šta tijesno, da se riješe stare košulje.

„Satrti košuljicu“ i piti u mlijeku – i dojilji će doći mlijeko. To je kao lijek za one žene, koje doje djecu, a nemaju svog mlijeka.

Satrti košuljicu i natrti ruke i noge kome se znoje, pa neće više!

Žene koje ne mogu da zatrudne treba da piju trave nevena, trave plodkinje (trava iva) i malo satrte košuljice, pa će zatrudniti! Isti će se efekat postići, ako nosi zmijinu košuljicu po golu pasu.

Cura koja nosi oko pasa zmijinu, udat će se za onog koga ona hoće! Uz veliku diskreciju dobio sam par podataka o nošenju „zmijskoga pasa“, jer su takove izvikane u selu kao Žena zmija i Cura zmija.

Ubiti zmiju koja te je ugrizla i stući joj glavu i povezati na ranu, izvuće jid!

Kroz priložene podatke uočljivo je kako su očuvana drevna vjerovanja u zmiju, simbol plodnosti, te da ona ima ulogu božanstva koje omogućuje djevojci da se uda, osnuje familiju odnosno rodi, i odhrani djecu. I sam čin tetoviranja zmije kod žena ima istu svrhu jer poznato je kroz povijest religije da su razni narodi na tijelo najčešće tetovirali simbole bogova, svojih zaštitnika, u cilju što bližeg i prisnijeg odnosa kako bi se priskrbili posebni benefiti što je uostalom uočljivo kroz izjave da brani od uroka ili zmijskog ujeda. Svakako treba uzeti u obzir i to da je priloženi tekst nastao u prvoj polovini dvadesetog vijeka, što samo po sebi čini veliki vremenski kontinuitet i svjedoči o tradicionalnom očuvanju ilirskih predanja i vjerovanja u našem narodu.